Eu Esf Esif

Izradu internetske stranice projekta sufinancirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj internetske stranice isključiva je odgovornost SOMK-a.

Istraživanje uvjeta rada u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju

 
Pred vama se nalaze rezultati istraživanja uvjeta rada u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (RPOO) u Hrvatskoj provedenog na inicijativu Sindikata obrazovanja, medija i kulture Hrvatske u partnerstvu s udrugom Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju.
Istraživanje je provedeno tijekom 2019. godine na nacionalno reprezentativnom uzorku dječjih vrtića u dvije faze. U prvoj fazi proveden je kvantitativni dio istraživanja u sklopu kojeg su zaposlenici dječjih vrtića ispunjavali anketni upitnik, a u drugoj fazi kvalitativni dio istraživanja putem metode polustrukturiranog intervjua s onim sudionicima/ama koji su u anketnom upitniku iskazali interes za sudjelovanjem u intervjuu.

Početkom pedagoške godine 2019./2020. u sustavu RPOO u Hrvatskoj, u dječjim vrtićima bilo je zaposleno 21.467 osoba, od čega su 14.772 stručne osobe — odgojitelji/ce, zdravstveno osoblje i stručni/e suradnici/e — te osobe zaposlene u dječjim vrtićima predstavljaju petinu svih osoba zaposlenih u djelatnosti obrazovanja i 1,4% svih zaposlenih u RH. Drugim riječima, svaka sedamdeseta osoba u RH radi u vrtićkom sustavu, što ih čini značajnom skupinom. Zaposleni u dječjim vrtićima imaju, pored brojnosti, izuzetno važnu društvenu ulogu odgoja novih generacija. Zato je izuzetno važno usmjeriti istraživačke napore u analizu uvjeta rada i materijalnih prava radnika i radnica u RPOO.
Budući da je inicijator provedbe istraživanja sindikat koji štiti i promovira prava radnika i radnica u dječjim vrtićima u Hrvatskoj, logično je u fokus istraživanja staviti upravo uvjete rada zaposlenih.
Međutim važno je istaknuti i da mnoga istraživanja te preporuke relevantnih tijela i institucija Europske Unije uvjete rada zaposlenih u dječjim vrtićima definiraju kao važne odrednice kvalitete sustava.
Prilikom definiranja predmeta istraživanja dodatno smo inspirirani konceptom Saveza samostalnih sindikata Hrvatske “Rad po mjeri čovjeka” koji definira različite dimenzije kvalitetnog radnog mjesta. Taj koncept ima i praktično-aktivističku stranu te predstavlja smjernice za zagovaranje boljih uvjeta rada i materijalnih prava radnika i radnica. Važan izvor za definiranje predmeta istraživanja te konstrukciju upitnika bili su i indikatori kvalitete radnog mjesta razvijeni od strane Eurofound-a, koji čine teorijsku okosnicu Europskog istraživanja o radnim uvjetima (Eurofound, 2017).

Ovo istraživanje daje doprinos postojećim analizama sa ciljem da se temeljem obuhvatnih, usporedivih i na dokazima utemeljenih spoznaja o radnim uvjetima u RPOO pristupi budućem planiranju razvoja
sustava. Razvoj sustava treba omogućiti dostojanstven rad po mjeri čovjeka, održiv za postojeće i atraktivan za buduće zaposlene, te pružiti kvalitetan početak obrazovanja budućim naraštajima. Unaprjeđenje uvjeta rada u RPOO ključno je i za ekspanziju broja zaposlenih koja je potrebna da bi sva djeca vrtićke dobi mogla realizirati svoje pravo na kvalitetan RPOO.

U istraživanju smo mapirali stanje u sustavu s obzirom na temeljne dimenzije kvalitete zaposlenja: fizičku okolinu, intenzitet rada, odlike radnog vremena, društvenu okolinu, vještine i autonomiju (s posebnim naglaskom na dostupnost usavršavanja i radničku participaciju), karijerne perspektive i plaću zaposlenih. Pritom smo koristili relevantni instrumentarij međunarodnih istraživanja već provedenih u Republici Hrvatskoj, što nam je u nekim segmentima omogućilo usporedbu radnih uvjeta u RPOO s drugim sektorima te s uvjetima rada u školama (EWCS, TIMSS, TALIS). Također, u istraživanju smo utvrdili u kojoj se mjeri odstupanja od državnog pedagoškog standarda (npr. veličina grupa ili opremljenost dječjih vrtića) odražavaju na pojedine dimenzije kvalitete zaposlenja i pokazatelje blagostanja zaposlenih.
U svrhu osiguranja inkluzivnosti i kvalitete istraživačkog procesa, formiran je i istraživački savjet u kojem su sudjelovali renomirani znanstvenici iz područja obrazovnih znanosti i radnih odnosa te stručnjaci i stručnjakinje relevantnih institucija u čijoj domeni rada se nalazi sustav RPOO. Istraživanje je podržalo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Dodatni moment za koji vjerujemo da je doprinio kvaliteti samog istraživačkog procesa odnosi se i na metodološki pristup kojim su kod postavljanja teza te konstrukcije upitnika korištena znanja i neposredna iskustva zaposlenih u sustavu. Pored toga, rad koji je pred vama, kao i u slučaju “Rada po mjeri čovjeka”, ima i aktivističko-praktično dimenziju jer će nositelji istraživanja, Sindikat obrazovanja, medija i kulture Hrvatske te udruga Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju, usmjeriti nalaze dobivene istraživanjem u zagovaračke procese, ali i ponuditi ih kao važan temelj za kvalitetniji socijalni dijalog s krajnjim ciljem poboljšanja uvjeta rada i materijalnih prava radnika i radnica, odnosno unapređenja kvalitete RPOO u cjelini.

Ključni nalazi


Dimenzije kvalitete, pokazatelji blagostanja i zdravstveni status
Ključni doprinos ovog istraživanja proizlazi iz mogućnosti usporedbe kvalitete zaposlenja u dječjim vrtićima u odnosu kvalitetu zaposlenja u ostatku javnog sektora u Hrvatskoj. Takvim postupkom utvrdili smo specifičnosti rada i zaposlenja u RPOO. Zaposlenje u dječjim vrtićima značajno je lošije u čak četiri od šest glavnih dimenzija kvalitete zaposlenja (EWCS, 2015.), pri čemu je razlika još veća kada se radi o usporedbi
između kvalitete zaposlenja stručnjaka/inja u RPOO i ostalih stručnjaka/inja u javnom sektoru. Zaposleni u dječjim vrtićima, a posebno stručnjaci/kinje, tako su znatno izloženiji rizicima iz fizičke okoline (buci, bolnim i zamornim položajima…), imaju nižu kvalitetu radnog vremena (zbog niske fleksibilnosti radnog vremena) te značajno viši intenzitet rada.
Također, u dimenziji kvalitete zaposlenja koja se odnosi na društvenu okolinu, nalazi ukazuju da su značajnije izloženi neprijateljskim društvenim ponašanjima poput prijetnji i verbalnog nasilja.
U istraživanju su mjereni i pokazatelji blagostanja zaposlenih, koji su detaljnije objašnjeni u Poglavlju 4. Blagostanje zaposlenih u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Kod većine pokazatelja blagostanja također nalazimo manje povoljnu sliku kod zaposlenih u RPOO nego u javnom sektoru općenito, a razlike su posebno vidljive među stručnjacima/kinjama. Posebno vrijedno isticanja, u odnosu na ostale zaposlene u javnom sektoru, jest da zaposleni u RPOO iskazuju dvostruko više zdravstvenih problema, a više od polovice sudionika/ca istraživanja ne smatra da će takav posao moći raditi ni do svoje 60. godine. Također, 49% zaposlenih u RPOO iskazalo je da posao negativno utječe na njihovo
zdravlje, u odnosu na 30% zaposlenih na razini cijelog javnog sektora u Hrvatskoj. Navedeni nalazi, a posebno oni vezani za zdravstvene probleme i fizičke rizike ne smiju biti zanemareni jer pokazuju da je rad s djecom rane i predškolske dobi izuzetno zahtjevan. Stoga je za unapređenje radnih uvjeta zaposlenih u RPOO, a posebno odgojiteljica koje su u neposrednom radu s djecom, potrebno osmišljavati posebne mjere kako bi se ostvarili uvjeti za dostojanstven i održiv rad po mjeri čovjeka. U taj proces nužno je uključiti stručnjake i stručnjakinje različitih struka, ali i sindikate, te same radnice i radnike.


Sigurnost zaposlenja
Sigurnost zaposlenja jedna je od temeljnih dimenzija kvalitete rada, a ona u sustavu RPOO uglavnom proizlazi iz vrste ugovora o radu. Nalazi pokazuju da čak 20% zaposlenih u dječjim vrtićima, bez obzira na radno mjesto, radi na ugovore na određeno, bitno više nego u drugim djelatnostima javnog
sektora. Ovdje se dominantno radi o mladim radnicima i radnicama, do 30 godina starosti, među kojima više od polovice radi putem ugovora na određeno vrijeme. Od ukupnog broja zaposlenih s ugovorom na određeno, njih 46% imaju ugovore s definiranim trajanjem, dok ostatak radi kao zamjene do povratka na posao osobe koju mijenjaju. Zaposleni s ugovorima
na određeno s definiranim trajanjem imaju nešto bolju percepciju sigurnosti i perspektive zaposlenja u odnosu na zamjene (koje čine čak 10% svih zaposlenih u dječjim vrtićima, te koje imaju najniže procjene sigurnosti svojih radnih mjesta i održivosti svog rada). Dodatno, nalazi ukazuju na visoku sezonalnost zaposlenja u dječjim vrtićima, budući da značajan broj odgojitelja/ica gubi posao tijekom ljetnih mjeseci te se ponovo zapošljava kroz rujan i listopad. S obzirom na navedene nalaze, sindikati koji djeluju u sustavu RPOO trebali bi usmjeriti posebne napore sindikalnom organiziranju i zaštiti mladih radnica i radnika koji se nalaze u neravnopravnom p
oložaju i nesigurnim uvjetima rada. Nužno je zahtijevati iznalaženje rješenja koja će toj skupini zaposlenih osigurati kontinuitet rada i sigurnost karijere, odnosno koja će biti u funkciji zaštite njihovih radničkih prava.


Državni pedagoški standard — veličina skupine, prostorni uvjeti i opskrbljenost radnim materijalima
Kada govorimo o veličini odgojno-obrazovne skupine u odnosu na Državni pedagoški standard (DPS-PON), nalazi potvrđuju rasprostranjenost nepoštivanja standarda uvedenog 2008. godine, pri čemu su odstupanja veća kod jasličkih skupina, a posebno u skupinama u kojima se nalaze djeca s teškoćama u razvoju. Također, većina djece pohađa skupine mješovite dobi, pri čemu one, suprotno važećem standardu, nerijetko uključuju djecu vrtićke i jasličke dobi. Praksa trećeg odgojitelja/ice postala je razmjerno raširena, ali u procesu su rijetko prisutni asistenti i asistentice, čak i kada skupinu pohađaju djeca s težim teškoćama u razvoju. Pojedine dimenzije kvalitete zaposlenja i pokazatelji blagostanja manje su povoljni u slučaju jasličkih skupina, zatim mješovitih skupina (skupine koje uključuju djecu jasličke i vrtićke dobi) te skupina u kojima se nalaze djeca s teškoćama u razvoju. Međutim, kad se uzmu u obzir gore navedene situacije povezane s nižom kvalitetom zaposlenja, veličina skupine pokazala se negativno povezana s kvalitetom zaposlenja i blagostanjem samo kada je broj djece puno veći od propisanog kroz trenutno važeći DPS-PON. Na potencijal uključivanja većeg broja odgojitelja/ica i asistenata/ica u odgojnu skupinu u svrhu unapređenja stanja u sustavu ukazuju robusni nalazi prema kojima upravo povoljniji omjer stručnog osoblja i djece, odnosno prisutnost trećeg odgojitelja/ice i osobnih asistenata/ica doprinosi većoj kvaliteti zaposlenja i blagostanju zaposlenih.
Kada govorimo o prostornim uvjetima, nalazi pokazuju da je adekvatna opremljenost vrtića i opskrbljenost radnim materijalima snažno povezana s kvalitetom zaposlenja i  blagostanjem zaposlenih. Pokazuje se da se u velikim vrtićima i razvijenim gradovima prostorni uvjeti češće percipiraju slabima (unatoč učestalijem postojanju dvorana i zbornica), te kao prepreka za provođenje kurikuluma. Također, u polovici slučajeva pokazalo da roditelji i odgojitelji/ce iz vlastitih sredstava nabavljaju radni materijal za djecu. Ova pojava, posebno učestala u dječjim vrtićima u razvijenijim sredinama, efektivno povećava troškove roditeljima i smanjuje raspoloživa primanja odgojiteljima/cama, a često rezultira i neadekvatnim priborom.


Stručno usavršavanje
Usavršavanje je jedna od ključnih odrednica kvalitete RPOO. U usporedbi s ostatkom javnog sektora, raznorodnost i širina participacije u stručnom usavršavanju u RPOO u Hrvatskoj su povoljni. Međutim, slika je bitno manje povoljna kada se promatraju količina vremena provedena u usavršavanju (većina odgojitelja/ica usavršava se tek jedan dan ili manje godišnje), učestalost snošenja troškova od strane samih zaposlenika/ca (od usavršavanja čije pohađanje sami financiraju do neisplate dnevnica i putnih troškova), često nezadovoljene potrebe za usavršavanjem (posebno u Zagrebu), privilegiranost pristupa usavršavanju ravnatelja/ica i stručnih suradnika/ca, te slabiji pristup usavršavanju zaposlenih u područnim objektima i zaposlenih na određeno. Prepreke pristupu su raznorodne: od nedostatka kapaciteta u postojećim usavršavanjima, preko cijene, udaljenosti, nedostatka vremena, manjka potpore poslodavca i netransparentnih praksi alokacije usavršavanja, do neprikladnosti forme ili sadržaja usavršavanja. Ovakvi nalazi upućuju da je nužno povećati kapacitete usavršavanja koje organizira AZOO, zatim osigurati veći teritorijalni doseg i veća izdvajanja kako bi dječji vrtići zaposlenima mogli
priuštiti programe stručnog usavršavanja te putne troškove, smještaj i dnevnice kada su potrebni. Ovakve intervencije ne mogu se adekvatno provesti na razini pojedinih dječjih vrtića – oni koji su imali kapaciteta takve su prakse već uveli. Za nacionalni doseg, potrebno je osigurati dodatne resurse (AZOO infrastrukturu, dječjim vrtićima novčane resurse za pohađanje te ljudske resurse za zamjene), kao i pravo na stručno usavršavanje zadano normativno ili kolektivnim ugovorom.


Radnička participacija
Kada govorimo o sindikalnoj pokrivenosti u RPOO, nalazi pokazuju kako sindikati nisu prisutni u privatnim dječjim vrtićima koji zapošljavaju gotovo petinu zaposlenih u sustavu. Zaposleni u privatnim dječjim vrtićima posljedično nisu ni pokriveni kolektivnim ugovorima zbog čega su ti radnici i radnice slabije zaštićene. Niska pokrivenost kolektivnim ugovorima
prisutna je u općinama i malim dječjim vrtićima, što proizlazi iz dinamike kolektivnog pregovaranja koje se vodi na razini jedinice lokalne samouprave s pojedinačnim osnivačima. Ovdje je potrebno naglasiti nizak udio zaposlenih na određeno koji su članovi i članice sindikata, premda se radi o skupini s najnesigurnijim oblikom zaposlenja. Sve to ukazuje da sindikati
koji djeluju u RPOO nužno moraju proširiti doseg svog djelovanja i usmjeriti resurse prema ranjivijim i manje zaštićenim skupinama zaposlenih u RPOO.


Plaće
Plaće u RPOO su, kao i drugdje u javnom sektoru, u velikoj mjeri određene razinom obrazovanja i dužinom staža zaposlenih. Međutim, RPOO sustav je za razliku od ostatka javnog sektora značajno decentraliziraniji. Tako je definiranje visine plaća u domeni osnivača, pojedinih JLS-ova ako govorimo o javnim vrtićima, odnosno privatnih i vjerskih osnivača. Ovakav okvir određivanja plaća dovodi do značajnih razlika u visini plaća u javnim dječjim vrtićima različitih osnivača, dok su plaće u privatnim dječjim vrtićima niže od onih u javnim. Osim toga, prosječne plaće u RPOO niže su nego u drugim djelatnostima javnog sektora. Prema nalazima istraživanja, stručnjaci/kinje u RPOO imaju veće materijalne poteškoće te iskazuju veće nezadovoljstvo visinom plaća u usporedbi sa svim stručnjacima/kinjama u RH te sa stručnjacima/kinjama u javnom sektoru. Ovakvo stanje u RPOO nužno zahtijeva intervencije u unapređenju politikā plaća, pri čemu je u njihovo osmišljavanje nužno uključiti sve relevantne aktere te neizostavno sindikate koji organiziraju radnice i radnike u RPOO.

 

Primjerci upitnika: Upitnik za odgojitelje/ice, Upitnik za ravnatelje/ice, Upitnik za stručne suradnike/ce, Upitnik za ostalo osoblje